Dana 7 marta 2014 godine u ranim jutarnjim staima napustio me je moj otac. Covjek koji me je naucio svemu dobrom i ponecem losem. Umro je u bolnickom krevetu u malom ne vaznom gradicu a ja nisam bio uz njega. Prevario me je i ponovo me je postedio muke i traume kao sto je to uvjek radio za mene. Rekao je zadnji put kad smo se vidjeli - Idi, zavrsi poslove koje moras pa onda dodji za dva dana. Kad sam zavrsio poslove i drugi dan se spremao da ponovo budem kod njega dobio sam vjesti da me nije htjeo ili mogao docekati. Proveli smo citav jedan zivot zajedno i presli hiljade kilometara duz stare Jugoslavije a ja sam kao i sva nezadovoljna derista naravno bio nezahvalan u svemu. Zadnjih godina nisam mogao da shvatim njegovu zelju za samostalnoscu i ako po meni on to nije bio u potpunosti sposoban, rekao sam mu neke stvari koje mu nisam trebao reci...sada mi je iskreno zao i sada je suvise kasno. O smrti nismo nikada pricali a kakva je svrha niko joj do sada nije pobjegao. Sahranio sam ga pored njegovog djeda i pra, pra, pradjeda kome vise niko ni ime ne zna osim po nadimku "Bradonja", to mjesto na groblju je, kaze mi tetka, spomenuo jednom da tu zeli u ilovacu. Sve njegove price dogadjaje koje je dozivio ili izmislio sam zapamtio i jednom cu ih staviti na papir da nesto ostane iza njega a ne samo sjecanje. Nekad sam mrzio to da licim na njega a sada pokusavam da se cesljam kao on, tako to uvjek biva na kraju. Kad te napusti i zadnja familija onda covjek razmislja i o sopstvenom postojanju i njegovoj svrsi. Putuj tata i pozdravi sve koje znas i ne znas.